Luka Botić
rodio se 28. siječnja 1830. godine u splitskom naselju Dobri od oca Petra iz Opora i majke Mande rođene Periša-Mladinić. Osnovnu školu i Sjemenišnu gimnaziju završava u rodnom gradu, a 1849. upisuje Teologiju u Zadru gdje upoznaje Mihovila Pavlinovića i Natka Nodila. Za Luku Botića nedvojbeno možemo reći kako je bio veliki hrvatski domoljub. Međutim, sukladno tada dominantnom stajalištu hrvatskih intelektualaca i Luka Botić svoje hrvatstvo stavlja u jedan širi južnoslavenski kontekst. Vođen duhom rodoljublja i slobodoljublja te željom za ativnim sudjelovanjem u oslobađanju južnoslavenskih naroda od turske vlasti, ovaj nepopravljivi romantik 1851. odlazi u Bosnu. U Sarajevu se zadržava nekoliko mjeseci a to iskustvo inspirirati će ga za pisanje pripovjetke Dilber Hasan. Potom odlazi u Srbiju koja nije ispunila njegova očekivanja zbog čega uskoro odlazi u Đakovo. Zahvaljujući prijatelju Ignaciju Brliću, polazi mu za rukom dobiti posao na dvoru biskupa Strossmayera. |
Strossmayer ubrzo prepoznaje tog nacionalnog romantika jer je u njemu, vjerojatno, vidio nešto i od svojih ideja te tako Botić postaje jedan od prvih kojima je biskup Strossmayer pomogao u umjetničkom obliku. U Đakovu je proživio nekih desetak godina koje su bile i najkreativnije godine njegova života tako da ga Đakovčani i danas smatraju Đakovčaninom i najznačajnijim piscem toga doba. No, Botićev nemiran duh, uskoro, traži nove izazove. Nakon još jedne bosanske avanture i povratka u Đakovo, Luka se konačno odlučio skrasiti oženivši se Pavkom Bosch. Nažalost, bračna idila nije dugo trajala. U vrlo kratkom roku umire pjesnikova supruga i sva njihova djeca. Uskoro se Botić ponovno ženi Veronikom Mihaljević sa kojom dobija jedno dijete. No i to dijete ubrzo umire, a Luka ostaje bez posla jer odbija položiti zakletvu vjernosti austrijskom caru.
Potpuno slomljen, Botić se odlučio vratiti u rodni Split. Međutim, povratak u zavičaj budi staro neprijateljstvo prema autonomaškoj politici zbog čega se ponovno vraća u Đakovo. Godine 1861. Đakovčani biraju Luku Botića za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru čiji saziv mnogi nazivaju najintelektualnijim Saborom u hrvatskoj povijesti. U ocjeni političkog stanja u Hrvatskoj Botićevo hrvatstvo prožima se sa južnoslavenskom uzajamnošću. Luka Botić Zagreb i Hrvatsku vidi kao središnji intelektualni i politički potencijal oko kojeg se trebaju okupljati svi Južni Slaveni austrijske carevine te podržava političku platformu Narodne stranke biskupa Strossmayera. Dakako, kao istinski domoljub, jasno ističe i pravaški politički program kao najidealnije rješenje, no svjestan utopističke dimenzije takve politike upozorava na nemogućnost postizanja takvog rješenja. Svoj govor u Saboru zaključuje porukom o potrebi očuvanja narodne posebnosti i itekako potrebnog nacionalnog ponosa.
Osamljen i teško bolestan, Luka Botić umire u Đakovu 22. kolovoza 1863. godine. Ispraćen je u krugu prijatelja i štovatelja njegova književnoga djela.
Književni opus Luke Botića odražava ne samo njegov društveno-politički svjetonazor nego i autorov romantičarski karakter. Revolucionaran u svojim stavovima, Botić prvi put u hrvatskoj književnosti prevladava crno-bijelu tehniku u prikazivanju kršćansko-muslimanskih odnosa što odražava zrelost u mogućnosti multiperspektivnog sagledavanja društveno-političke i povijesne realnosti. Bio je prvi pjesnik koji je progovorio o razumijevanju, snošljivosti i o vjerskoj i ljudskoj toleranciji postrance svih vjerskih, ideoloških pa i nacionalnih isključivosti ili nerazumijevanja. Zapravo, bio je prvi koji je u svoja djela uveo ono što se danas u našoj kulturi doživljava kao jedan od aksioma modernoga svijeta, moderne europske sadašnjosti i budućnosti.
Najpoznatija su mu djela Pobratimstvo, pripovijetka Dilber Hasan te epovi Bijedna Mara i Petar Bačić. U svoje fabule unosi elemente nesretnih ljubavi te ih zaogrće pravim epskim prosvjetiteljskim tonom koji je zapravo ključna dimenzija unutar njegova književnoga djela.
Nastojeći sačuvati spomen na Luku Botića te oživjeti interes za njegova izuzetno vrijedna djela i ideje, Udruga Opor-Botići svake godine u njegovu čast organizira multidisciplinarnu manifestaciju pod nazivom Dani Luke Botića.
Potpuno slomljen, Botić se odlučio vratiti u rodni Split. Međutim, povratak u zavičaj budi staro neprijateljstvo prema autonomaškoj politici zbog čega se ponovno vraća u Đakovo. Godine 1861. Đakovčani biraju Luku Botića za narodnog zastupnika u Hrvatskom saboru čiji saziv mnogi nazivaju najintelektualnijim Saborom u hrvatskoj povijesti. U ocjeni političkog stanja u Hrvatskoj Botićevo hrvatstvo prožima se sa južnoslavenskom uzajamnošću. Luka Botić Zagreb i Hrvatsku vidi kao središnji intelektualni i politički potencijal oko kojeg se trebaju okupljati svi Južni Slaveni austrijske carevine te podržava političku platformu Narodne stranke biskupa Strossmayera. Dakako, kao istinski domoljub, jasno ističe i pravaški politički program kao najidealnije rješenje, no svjestan utopističke dimenzije takve politike upozorava na nemogućnost postizanja takvog rješenja. Svoj govor u Saboru zaključuje porukom o potrebi očuvanja narodne posebnosti i itekako potrebnog nacionalnog ponosa.
Osamljen i teško bolestan, Luka Botić umire u Đakovu 22. kolovoza 1863. godine. Ispraćen je u krugu prijatelja i štovatelja njegova književnoga djela.
Književni opus Luke Botića odražava ne samo njegov društveno-politički svjetonazor nego i autorov romantičarski karakter. Revolucionaran u svojim stavovima, Botić prvi put u hrvatskoj književnosti prevladava crno-bijelu tehniku u prikazivanju kršćansko-muslimanskih odnosa što odražava zrelost u mogućnosti multiperspektivnog sagledavanja društveno-političke i povijesne realnosti. Bio je prvi pjesnik koji je progovorio o razumijevanju, snošljivosti i o vjerskoj i ljudskoj toleranciji postrance svih vjerskih, ideoloških pa i nacionalnih isključivosti ili nerazumijevanja. Zapravo, bio je prvi koji je u svoja djela uveo ono što se danas u našoj kulturi doživljava kao jedan od aksioma modernoga svijeta, moderne europske sadašnjosti i budućnosti.
Najpoznatija su mu djela Pobratimstvo, pripovijetka Dilber Hasan te epovi Bijedna Mara i Petar Bačić. U svoje fabule unosi elemente nesretnih ljubavi te ih zaogrće pravim epskim prosvjetiteljskim tonom koji je zapravo ključna dimenzija unutar njegova književnoga djela.
Nastojeći sačuvati spomen na Luku Botića te oživjeti interes za njegova izuzetno vrijedna djela i ideje, Udruga Opor-Botići svake godine u njegovu čast organizira multidisciplinarnu manifestaciju pod nazivom Dani Luke Botića.